U današnje vrijeme, djeca osnovnoškolske dobi suočavaju se s brojnim izazovima, a jedan od često zanemarenih problema je dosada. Dosada može imati negativan utjecaj na dječji razvoj, stvarajući osjećaje frustracije, nedostatka motivacije te često rezultira smanjenjem kreativnosti.
Tehnologija ima značajan utjecaj na živote djece, a povezanost između tehnologije i dosade postaje sve izraženija. Evo nekoliko načina na koje tehnologija može utjecati na dosadu kod djece.
Kako bi se smanjio negativan utjecaj tehnologije na dosadu kod djece, važno je postavljati ograničenja i poticati raznolike aktivnosti. Roditelji i skrbnici mogu promicati kvalitetnu interakciju s tehnologijom, postavljati granice u vezi s vremenom provedenim pred ekranima, te poticati djecu da se bave raznovrsnim aktivnostima koje potiču kreativnost, društvenu interakciju i tjelesnu aktivnost.
Važnost dosade u djetinjstvu: kako kreativnost i mašta cvjetaju kroz slobodno vrijeme
U svijetu stalnog ubrzanja i visokog tehnološkog tempa, dosada se često doživljava kao negativan pojam. Međutim, postoje argumenti koji podržavaju ideju da je dosada, osobito u djetinjstvu, ključna za razvoj kreativnosti i mašte kod djece.
Dosada potiče djecu da istražuju vlastite interese i aktivno traže načine kako popuniti svoje slobodno vrijeme. U trenucima tišine i nedostatka vanjskih podražaja, djeca često pronalaze vlastite načine kako se zabaviti, koristeći maštu kao ključni alat.
Kroz dosadu, djeca uče kako se nositi sa samima sobom, razvijajući unutarnje resurse poput kreativnosti, inovativnosti i samopouzdanja. Nedostatak stalnih distrakcija omogućuje im da razmišljaju izvan okvira, pronalaze nove načine rješavanja problema i razvijaju vlastite ideje.
Osim toga, dosada potiče socijalnu interakciju među djecom. Kada nemaju unaprijed postavljenih aktivnosti, djeca su sklonija zajedničkom igralištu i stvaranju vlastitih igara. Ovo potiče razvoj socijalnih vještina, učenje dijeljenja, suradnje i rješavanja sukoba među vršnjacima.
Važno je napomenuti da dosada ne znači apsolutni nedostatak aktivnosti, već trenutke kada djeca nisu strukturirano zauzeta. U tim trenucima, kada nema vanjskih impulsa, kreativnost i mašta dolaze do izražaja.
Roditelji i skrbnici imaju ključnu ulogu u poticanju dosade kod djece. Postavljanjem granica u korištenju tehnologije, planiranjem slobodnog vremena bez pretrpanosti aktivnostima te poticanjem djece na samostalno istraživanje vlastitih interesa, roditelji mogu pridonijeti razvoju dječje kreativnosti.
U konačnici, dosada može biti dragocjen resurs u djetinjstvu, pružajući prostor za osobni razvoj, maštovito istraživanje i socijalnu interakciju. Razumijevanje važnosti dosade može promijeniti način na koji gledamo na slobodno vrijeme djece, potičući ih da razvijaju svoje jedinstvene talente i sposobnosti.
Evo nekoliko primjera kako naši učenici maštom ubijaju dosadu u pojam:
“Kad je jahanje došlo u Konavle, znala sam da moram probati“
Prvi sam put jahanje konja vidjela na crtanom filmu Spirit, a uživo na prijateljicinom rođendanu. Kada je jahanje došlo u Konavle znala sam da moram probati. Bila sam nervozna, no kada sam vidjela moju profesoricu, Katu Novaković, kako jaše odmah me strah napustio. Idem na jahanje svaki petak i subotu. Sada jako dobro jašem i tamo se osjećam kao kod kuće jer mi je ekipa izvrsna. Najbolji mi je dio jahanja povezanost s konjem, taj osjećaj nikada prije nisam osjetila i nešto je posebno tako biti povezan sa životinjom.
“Pletenje mi se dojmilo jer me opušta i smiruje”
Moj hobi je pletenje! Pletenjem sam se počela baviti prošlo ljeto. Ovom, nazovimo to hobiju, privukli su me razni videi i tutoriali na Youtubeu. Kada sam vidjela koliko mi malo treba za napraviti nešto sama kod kuće, odmah sam se bacila na posao. Gledajući te tutoriale naučila sam raditi nekoliko jednostavnih stvari. Naravno, voljela bih naučiti i plesti odjeću za sebe, ali s obzirom da sam početnica, zadovoljna sam svojim radom. Pletenje me se dojmilo jer me opušta i smiruje, također izaziva ponos i sreću kada završim rad oko kojeg sam se trudila. Zaista mislim da bi svi trebali probati izraditi nešto sami pa makar nešto najjednostavnije.
“Vez me čini sretnom pogotovo kada vidim rezultate svog rada”
Moj hobi je vez. Vez je dio konavoske nošnje koji kod žena i djevojaka stoji na prsima. Vezom se bavim od svoje 6.godine. Vez me počeo zanimati jer sam se svake godine na svece oblačila u narodnu nošnju te me zainteresiralo kako izgleda i koliko traje izrada veza. U početku sam vest učila s bakom koja je vezla od svojih ranih dana. Na samom početku vezenja vezla sam lagane mustrice da uhvatim ruku odnosno bit rada. Sve od tada bavim se sve težim mustricama koje zapravo čine jednu cjelinu veza. Vez se sastoji od brojanja niti na krpi po kojoj vezemo. Što se tiče veziva znam za sada neke osnove kao što su prepoznavanje grešaka na radu i počinjanje i završavanje konca, ali treba mi još prakse kako bih sve sastavila i napravila cijeli vez. Što se tiče izrade veza jedna mustrica ili pola nje može biti gotovo, bar kod mene, za jedno popodne. Sve to, naravno, ovisi koliko si dobro skoncentriran na rad i koliko pažljivo brojiš žice. Naravno, ja svaki dan vezem jedan sat, a kada nemam učenja i više kako bi ostala uhodana u rad. Vez je kao čitanje, najvažnija je praksa te kontinuirano vježbanje. Vez mi je izričito drag hobi, čini me sretnom pogotovo kada vidim rezultate svoga rada. Svakome bih preporučila da se nekada poigra s koncem, iglom i krpom.
Marijini radovi:
Od svega me najviše veseli to što dok kuham provodim vrijeme s mamom i tatom
Moj hobi je kuhanje. Sa otprilike 6 godina počela sam ispitivati mamu da me nauči praviti jela. Brzo sam shvatila da me to veseli i zabavlja. Prvo sam naučila sjeckat povrće dok nisam naučila pripremati neka ozbiljnija jela kao na primjer bolonjez. Također znam napraviti štrudlu od jabuka, pizzu, pitu s mlijekom, kruh, slane muffine od sira, a prije nekoliko dana sam prvi put radila s mamom tortilje. Moja prva torta bila je sa četiri kore i tri kreme. Sljedeće bih voljela naučiti raditi sarmu i još neke kolače. Od svega me najviše veseli to što dok kuham provodim vrijeme s mamom i tatom!
Pročitala sam skoro 40 knjiga i ne mislim stati
Volim čitati! Mama mi je knjižnjičarka i meni i sestri je svaku večer čitala kad smo bile male. Prvo nam je čitala priče, a kasnije cijele knjige. Na početku mog samostalnog čitanja u slobodno vrijeme mi je ona predlagala što čitati. U početku su mi bile dobre, no što sam bila starija znala sam bolje procijeniti knjigu i što volim čitati, a što ne. Sada obožavam knjige i najdraže su mi za ubijanje dosade. Uživim se i zaboravim na sve oko sebe pa čak i gdje sam. Pročitala sam skoro 40 knjiga i ne mislim stati. Čitanje me ispunja, svakom knjigom naučim nešto novo o svijetu i o sebi. To je najljepši dio moje priče o knjigama!
“Kada ne znam što bi radila – čitam”
Kada ne znam što bi radila, čitam. U glavi mi se stvaraju slike, postaje mi sve zanimljivije. Kada knjige imaju više nastavaka tada me zanimaju još više. Dnevnik Pauline P preporučujem svima da pročitaju jer se radi o djevojčici koje je bila moje godište i prolazila kroz sve zgode i nezgode koje sam i ja prolazila i u kojima sam se pronašla. Jedna slična zgoda mi se dogodila, lako se zaljubim i odljubim isto kao ona. Najbolja spisateljica mi je Sanja Polak jer je ona napisala većinu knjiga o Paulini P. Često su mi čitale ili mama ili baka i uvijek me zanimalo što će se dalje događati i kako će knjiga završiti.
“Kada čitam knjige osjećam se opušteno, mogu biti svoja”
Još od malih nogu mama mi je čitala slikovnice. Svaku večer prije spavanja naučila bi nove priče i pričala ih prijateljima u vrtiću. Obožavam čitati jer su priče iz knjiga jako zanimljive i poučne. Imam više omiljenih knjiga, a među najdražim su svakako Gregovi dnevnici i knjige o Koku. Kada čitam knjige osjećam se opušteno, mogu biti svoja!
Priredile: Marija Klinac, 6.c i Đulia Brautović, 6.d
