Natjecanje u znanju i kreativnosti “Čitanjem do zvijezda” je Nacionalni projekt za poticanje čitanja i promicanje kulture čitanja kojeg su pokrenuli školski knjižničari osnovnih i srednjih škola Međimurske županije 2009. godine. Ove godine i naša škola je bila dio projekta. Na školskoj razini sudjelovalo je 14 učenika pod mentorstvom učitelja Hrvatskoga jezika. Prijavljeni učenici čitali su i gledali tri zadana književna i filmska ostvarenja Frances Hodgson Burnett, Tajni vrt, Rohald Dahl, Vještice i Ransom Riggis, Dom gospođice Peregrini za čudnovatu djecu.
Dana 2. ožujka, u školskoj knjižnici, je održana županijska razina natjecanja “Čitanjem do zvijezda” u kojem su sudjelovale naše tri učenice Marija Grbić, 6. razred te Jelena Kljunak i Anja Klečak, 8. razred.
Učenice su rješavale kviz znanja pojedinačno, ali se njihovi rezultati zbrajaju u ukupan rezultat za školu. Pojedinačno, učenice su ostvarile sljedeće rezultate: Marija Grbić 35/75, Jelena Kljunak 34/75, Anja Klečak 32/75 što je ukupno za našu školu 101 bod od 225.
Čestitamo učenicama na predanosti projektu, volji i radu, a evo što nam jedna od natjecateljica, Anja Klečak, učenica 8. razreda kaže o cjelokupnom projektu i samom natjecanju:
“Već od prije sam željela pročitati tu knjigu, pogotovo kad sam saznala da je redatelj jednog od mojih najdražih filmova također režirao i ovaj film, ali sam se prevarila.”
,,Čitanjem do zvijezda” je nacionalni projekt za poticanje i promicanje kulture čitanja u obliku natjecanja u znanju i kreativnosti. Projekt su pokrenuli knjižničari osnovnih i srednjih škola Međimurske županije.
Projekt funkcionira tako da natjecatelji moraju pročitati tri knjige i njihove filmske adaptcije te napisati test. Natjecanje 2022. godine uključivalo je knjigu Roalda Dahla Vještice, Dom za čudnovatu djecu gospođice Peregrine od Ransom Riggsona i Tajni vrt od Frances Hodgson Burnett.
Film Tajni vrt pogledali smo u Cinestaru, no zbog većeg povećanja zaraženih COVID-19 virusom i novih mjera sigurnosti, ostala dva filma pogledali smo u školi.
Ukupna moja ocjena sve tri knjige bila bi tri, a s filmovima – navučena dvica. Sve u svemu, knjige bi ubrzo postale naporne za čitati, a filmovi su bili jako dosadni i loše adaptirani. U Domu za čudnovatu djecu gospođice Peregrine radnja i kraj su potpuno promijenjeni, a u Tajnom vrtu bit cijele knjige je promašena. Možda samo nisam trebala pročitati knjigu prije nego što sam pogledala film.
Najdraža knjiga od sve tri bila mi je Tajni vrt, možda jer nije knjiga koju bih inače sama uzela pročitati i zbog njenih ugodnih i lijepih opisa. Ipak i ta knjiga kao i svaka druga imala je svoje probleme, najvjerojatnije zato što nije za mene. Međutim, odlučiti se koja mi je knjiga od preostale dvije draža je malo teže. Ne zato što su obje bile jako dobre već upravo suprotno. U Vješticama bih uživala da sam par godina mlađa – možda, a Dom za čudnovatu djecu gospođice Peregrine me jako razočarao. Već od prije sam željela pročitati tu knjigu, pa sam ovo smatrala savršenom prilikom za to, pogotovo kad sam saznala da je redatelj jednog od mojih najdražih filmova također režirao i ovaj film, ali sam se prevarila.
Najdraže iskustvo s ovog natjecanja mi je zasigurno bilo upoznati se malo bolje s ostalim natjecateljicama. Na školskom natjecanju naravno nismo znali kakva nas pitanja očekuju pa smo svi bili malo nervozni. Pitanja su bila podijeljena na tri dijela, a svaka dio je predstavljao jednu knjigu. Pitanja su bila detaljna i stvarno fokusirana na to kako smo razumjeli tekst i u praksi te je to bilo ukomponirano i s nekim pitanjima nasumičnog znanja. Dalje su prošle tri učenice: Marija Grbić, Jelena Kljunak i ja. Bile smo jako zadovoljne ali nas je isto mučilo hoćemo li se do županijskog natjecanja uspjeti ičega sjećati. Ispalo je da i nismo baš, ali zato smo se zajedno pripremale i temeljito ponavljale. Profesorica Mirna je na vidljiv pad entuzijazma i volje za ponavljanjem spomenula kako će osobe koje prođu dalje na državno ići u Čakovec. E, to nas je zainteresiralo i motiviralo! Pisale smo test svaka za sebe, ali su se bodovi zbrajali. Naši zajednički bodovi glasili su 103 od 225. Bile smo malo razočarane, pogotovo kada smo saznale da smo bile treće od pet škola, a prve dvije škole bi bile te koje prolaze dalje. Ispalo je da smo se pripremale sasvim pogrešno. Pitanja nisu bila toliko temeljita kao na školskom natjecanju, već je bilo nekih nasumičnih pitanja, nevezanih za knjigu, što je pomalo učinilo svoje. Također je i bilo nekih pitanja gdje smo određene riječi trebale prevesti na engleski. Tako da – bilo je teško, ali nam je bilo jako drago što smo sve imale vrlo sličan rezultat. Malo nas je začudila ozbiljnost cijelog natjecanja, ništa više. Sve u svemu bilo je zabavno, par opravdanih satova, puno smijeha i ugodnih razgovora te likova koji su mi se toliko urezali u pamćenje da sam sigurna kako ih nikada neću zaboraviti. Također mi je utjeha spoznaja da će se državno natjecanje ipak odvijati online 😉
