Ona obožava plivanje i obiteljska putovanja, uvijek je raspoložena za šalu, a povijest uz nju nije nikad dosadna – ona je naša profesorica Perica! Pitali smo naše učenike o kojem profesoru bi htjeli saznati nešto više i mnogi su svoj glas dali za profesoricu Tomšić, a sljedeće smo saznali:
Kako ste se odlučili postati profesorica iz povijesti?
Na moju ljubav prema povijesti velikog je utjecaja imao moj stariji brat Maro. On je obožavao čitati knjige, posebno povijesne. Tako je i mene privukao knjigama. Znali smo često zajedno čitati pa se i u meni uskoro probudila ljubav prema čitanju i povijesti. Nakon njega, moja profesorica iz povijesti je učvrstila odluku i dodatno me motivirala da se njome bavim i dalje kroz život, fakultet i posao.
Da niste profesorica iz povijest, bili bi …?
Dosta me definiralo to što nisam znala matematiku jer onda su odmah ispale sve matematičke gimnazije, studiji itd. A sad, čime bi se bavila? Možda arhitekturom ili bi bila turistički vodič.
Kako je Vama išla povijest kroz školovanje?
Meni je profesorica bila super, a povijest sam rasturala jer sam je obožavala učiti.
Koja Vam je najdraža cjelina?
Meni je najdraža cjelina 20. stoljeće, Drugi svjetski rat. Više volim ovu opipljivu povijest koja ima dokaza, a ovo ostalo baš i ne.
U kakvim ste odnosima s kolegama?
U dobrim sam odnosima sa svima. Obožavam ovaj kolektiv i ne mogu zamisliti da radim negdje drugo.
Koji Vam je najdraži, a koji najgori dio ovog posla?
Nemam neki najgori dio, svaki je dobar na neki način. Iako, npr., ne volim kad trebam dati pedagošku mjeru ili neke druge disciplinske mjere, a najdraži su mi izleti, ekskurzije i slično.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Plivanjem, to mi je baš hobi. Šetnja s profesoricom Karmen, filmovi, serije i knjige.
Koja vam je najdraža knjiga, a koji najdraži film?
Ne znam, teško mi je izdvojiti samo jednu, ali jako volim biografije. Od filmova su mi među dražima Moja Afrika i Engleski pacijent.
Kako vašoj djeci ide povijest?
Moj najstariji sin obožava povijest, iako baš ne voli učiti. Kćer jako dobro uči i rastura sve u školi, ali nikako ne voli povijest, a najgore joj je kad nas dvije zajedno trebamo ponavljati neki dio gradiva. Najmlađi sin ne voli ni povijest, ni ostale predmete. (smijeh)
Možete li nam reći recept kako najlakše naučiti povijest?
Čitati, kao i lektiru, dobro slušati na satu, i redovno rješavati radnu bilježnicu. Dok se čita u udžbeniku ujedno i pratiti bilješke koje pišemo preko sata.
Moraju li se znati baš sve godine?
Pa zavisi za koje razdoblje, recimo u petom razredu ne tražim puno godina, samo neka stoljeća, po koju godinu, u šestom i sedmom razredu dosta godina, a u osmom čak i datume.
Da, ali to onda znači da se ipak mora učiti napamet?
Neke stvari se moraju učiti napamet. Zato je problem ako nekoga ne zanima povijest jer je onda učiti napamet jako teško.
Kojom logikom smišljate sat?
Prvo i osnovno mi je da sat ne bude dosadan jer mi je apsolutno jasno da učenici ne mogu slušati samo mene, pa i da nešto najzanimljivije na svijetu pričam – u 45 minuta dosadi. Važno mi je da na svakom satu bude zanimljivo, raznovrsno, da ima video i audio sadržaja i slično.
Što mislite o vašem odnosu s učenicima?
Mislim da je jako dobar, a što vi mislite?! Mislim da se uzajamno poštujemo. Jako je važno da mi profesori poštujemo vas, učenike, jer se onda to poštovanje i vrati.
Koja vam je generacija ostala u najboljem, a koja u najgorem sjećanju?
Nijedna mi nije ostala u najgorem sjećanju, a u najboljem su mi sjećanju ostale ove generacije kojima sam ja bila razrednica. Njih se nekako najbolje sjećam. Ne mogu sad baš nekoga izdvajati.
Koja je vaša strast u životu?
Obiteljska putovanja! Dobar dio godine provedem u planiranju naših putovanja. To su najčešće skijanja. Volim kada negdje idemo svi zajedno, obiteljski.
Imate li neku zgodu iz svojih školskih dana ili profesorskih koju biste podijelili s nama?
Uvijek su mi izleti i ekskurzije prilike za zgode za pamćenje. Ne pada mi na pamet baš nešto konkretno trenutno. Jedna ne baš lijepa situacija koju pamtim kao profesor povijest je vezana za našeg Robija Vrenka i vrijeme kada je na županijskom natjecanju zbog jednog dignutog boda izgubio priliku poći na državno natjecanje na kojem bi sigurno bio među prvih pet. On je obožavao povijest i na tom natjecanju je znao odgovore koje nitko od druge djece nije znao, ali su mu taj jedan bod digli na totalno banalnom pitanju, odnosno odgovoru.
Kako je nastala ideja za Kviz Robija Vrenka?
Kako je on tako jako volio povijest, njegova je baka razgovarala s njegovom razrednicom Marijom Deranjom, a onda smo mi učitelji povijesti zajedno osmislili taj kviz kao uspomenu na njega. Taj se kviz još uvijek jednom godišnje održava u našoj školi što mi je jako drago.
Priredile: Ana Bako, 6. a i Marija Klinac, 5. c
