Svi učenici pa i odrasli rado čitaju kako su naše Konavle izgledale u vrijeme naših djedova i pradjedova. Sve je tada bilo puno drugačije, od obrazovanja pa sve do cjelokupnog načina života. Naša učenica Ana Bako provela je intervju sa svojim djedom pa poslušajmo kako su to Konavle izgledale za vrijeme njegove mladosti.
Kako je izgledalo tvoje rodno mjesto kada si bio mali?
Ja sam cijeli život živio u Dubravci. To je selo na neki način bilo centar određenih gornjih sela. Prvi smo dobili poštu u 908. godini i u nas su uvijek bila najveća slavlja. Imamo veliku crkvu sv. Nikole koja se počela graditi malo prije Drugog svjetskog rata. U selu smo imali jednu gostionicu i tu bi se narod svaku nedjelju okupljao.
Kako je izgledala Vaša svakodnevnica?
Prije djeca nisu imala neku svakodnevnicu koja se svaki dan ponavljala, ali uglavnom je to izgledalo ovako: ujutro bi se budili u zoru, ovisi koje je godišnje doba bilo. Mama bi nam dala doručak i krenuli bi u školu ili na pašu. Ja sam živio blizu škole, ali postojala su djeca iz moga sela koja bi svaki dan po tri sata pješačila do škole. Oko podne bi pojeli ručak i napisali domaći. Pomogli bi još malo oko kuće i onda bi sišli na igralište u selu. Večera bi bila oko sedam i spavali bi oko osam ipo.
Koliko ste dugo putovali do škole?
Spomenuo sam da sam ja živio relativno blizu škole pa mi je trebalo oko pola sata. Djeca koja su išla na Grudu pješačila bi po tri sata, a ona djeca koja su išla u grad išla su ujutro ranim autobusom i vraćala se popodne.
Kako je prije izgledalo obrazovanje?
Mi smo imali skoro sve predmete kakve imate i vi danas. Imali smo povijest, matematiku, engleski, hrvatski, zemljopis, likovni i jedan predmet kojeg su učile cure. Na tom predmetu su učile plest, vest i šit. Škola je počinjala oko osam i završavala oko jedan. Imali smo male i velike odmore tako da u tome nema puno razlike osim toga da smo vjeronauk imali u crkvi te nam ga je predavala časna sestra ili svećenik.
Što ste radili u slobodno vrijeme?
U slobodno smo vrijeme pomagali oko stoke i vrta ili se igrali s drugom djecom iz sela. Popodne bi se sastali na igralištu i igrali se lovice, skrivača, nogometa i slično. Lopte su bile od starih krpa i tkanina, a igračke od raznih stvari. Imali smo stare teće, ožice, noževe, čajnike i ostalo.
Kakvu ste odjeću nosili?
Nosili smo civilku tj. odjeću koju i današnja djeca nose ali opet je sve to ovisilo o raznim stvarima. Prali bi robu svaki tjedan, a nosili bi je dok nema vidljivu fleku. U ormaru bi imali po 2-3 majice i po 2-3 para hlača. Nismo nosili cipele nego stare opanke koje bi dobivali svakih dva mjeseca.
Kakvi su profesori bili prema Vama?
Nisu svi profesori bili dobri, ali nisu svi bili ni loši. Nisu nas tukli i nisu nas previše maltretirali, ali su mogli radit što god žele s nama. Često su nas vikali.
Koliko ste često nosili nošnju?
Nošnju su nosili oni koji su je mogli napraviti ili priuštiti. Nosili bi je za feste, poklade i slavlja. Nošnja se redovno nosila prije sto godina i svi ljudi pogotovo žene koje su živjele u razdoblju od 1910.-1930. su do kraja života nosile nošnju. Češće si mogao vidjeti udovicu u nošnji nego neku drugu ženu. Moja je mama ostala udovica i cijeli je život nosila nošnju.
Kako bi izgledali Vaši obroci?
Nismo jeli baš raznoliko, ali nismo ni loše jeli. Od mesa bi najčešće jeli sušeno meso, kobasice, pršut, slaninu i krvavice jer je svježe meso bilo za posebne prigode pa ga nismo jeli često. Uzgajali smo razno povrće kao na primjer zelenu menestru, kupus raštan, krumpir, poriluk, luk, mahune, kukuruz, pšenicu, češnjak, zelenu salatu i ječam, ali ne za nas nego za stoku. Kruh bi se pekao doma, a na kruh smo mazali marmeladu najčešće od grožđa i šljiva i svinjsku mast. Zimi bi češće jeli varivo, a ljeti povrće. Svaki bi petak jeli ribu koju bi nam dostavio jedan ribar, najčešće bukvu i sardine. Često bi se u našoj prehrani od sastojaka pronašlo mlijeko, sir, jaja i maslinovo ulje. Osim vode pili bi vino i rakiju, a od kolača štrudel i padišpanj.
Jeste li kao mali čitali?
Ja sam naučio čitati u prvom razredu i jedino mjesto gdje smo malo više čitali bila je škola. Nismo imali knjige ili novine pa tako nismo ni imali priliku čitati.
Kako ste se kao mali spremali za festu sv. Vlaha?
Festa je uvijek morala biti nedjeljom. Ujutro bi u matici sela bila misa i onda bi se autobusom išlo u grad. Konavoska nošnja nije bila obvezna, ali većina je ljudi bila obučena. Na Stradun su se nosili barjaci i križevi. Na sajmovima su se prodavale sadnice, voće i povrće, začini, riba, cvijeće i razne druge stvari. Doma bi došli kasno, a sutra bi bila škola.
Koji su prije bili najveći blagdani i svetkovine?
Prije su se svi blagdani i svetkovine slavile nedjeljom i puno su se više poštovali. Neki od njih bili su Božić, Uskrs, Velika Gospa, Tri kralja, sv. Antun, sv. Vlaho i u Dubravci se slavio sv. Ćiril.
Koliko ste stoke imali i kako je bio raspodjeljen posao po kući?
Mi smo živjeli u maloj kući, bilo nas je šest. Moja mama, tata, moja sestra, brat, baka i ja. Godišnje smo prosječno imali petnaestak koza, petnaestak ovaca, jednu do dvije krave, jednoga bika, desetak kokoši, jednoga magarca, dvije ili tri svinje, jednu malu svinju koju bi zaklali dva mjeseca nakon što je kupimo, jednog psa, dvije mačke i pijetla. Kokoši su se legle doma i kad bi snijele prvo jaje stare bismo zaklali. Tata je u kući najviše radio, a brat i ja smo mu pomagali dok su mama i sestra čistile i kuhale.
