“Njegovi stihovi još odzvanjaju našim hodnicima“
U ovom tjednu iznenadila nas je smrt našeg dragog i omiljenog pjesnika Luka Paljetka. Luko Paljetak bio je istaknuti pjesnik, dramatičar, esejist i prevoditelj, čiji su stihovi i priče obogaćivali naše živote, nadahnjivali nas i učili nas ljepoti jezika i snazi riječi. Njegova djela ne samo da su osvojila brojne nagrade, već su postala i neizostavni dio našeg kulturnog naslijeđa.
Posebno je značajan njegov doprinos dječjoj književnosti. Njegove priče i pjesme za djecu bile su i ostale izvor radosti i inspiracije za mnoge generacije mladih čitatelja. Pamtit ćemo ga kao velikog književnika, predanog učitelja i neiscrpni izvor inspiracije, čija će djela i dalje obogaćivati naše živote i srca.
Kratkim programom učenika nižih i viših razreda prisjetili smo se njegovog lika i djela, čitajući njegove pjesme i slaveći njegovu neprocjenjivu ostavštinu. Učenici nižih razreda u svom programu uz pjesmu Konavočice mala recitirali su najdraže pjesnikove stihove. Učenici viših razreda su nam kroz recital i prezentaciju predstavili život i rad akademika i pjesnika podsjetivši se na susrete u našoj školi iz našeg školskog lista Zrcalo.
U velikom intervju kojeg je dao školi podučio je učenike kako napisati vlastite stihove. Naše najdraže odgovore iz intervjua koji seže u daleku 2014. možete pročitati u nastavku, a da vas malo pripremimo imamo jedan citat.
“Nema nikoga tko se ne boji. Nemojte reći: ‘Ja se ne bojim.’ Svi se mi bojimo nečega, ali ne treba se bojati u trenutcima koji su bitni.“
Luko Paljetak
“Ono što mi nikada nije uspjelo osnovati u Gradu i za čim zaista jako žalim jest kazalište lutaka. To mi je jedna neostvarena želja u životu. Dugo sam se bavio kazalištem lutaka, osim što sam radio na fakultetu i radio druge ozbiljne poslove. Ovo je jednako tako ozbiljan posao i na kraju sam nizao veliki broj lutkarskih predstava za djecu i odrasle, ali u Dubrovniku mi nikada nije uspjelo obnoviti ili pokrenuti kazalište lutaka. Mislim da je to čak i moj promašaj, trebao sam biti uporniji, a nisam. Žao mi je što vi nemate kazalište lutaka u Gradu.”
Ulomak iz časopisa Zrcalo 2015. godine.
Priredile: Ana Bako i Lea Carević 7.a