{"id":1752,"date":"2023-03-14T12:50:12","date_gmt":"2023-03-14T12:50:12","guid":{"rendered":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/?p=1752"},"modified":"2023-03-14T12:50:44","modified_gmt":"2023-03-14T12:50:44","slug":"pricali-smo-s-antunom-bako-o-njegovom-djetinjstvu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/2023\/03\/14\/pricali-smo-s-antunom-bako-o-njegovom-djetinjstvu\/","title":{"rendered":"Pri\u010dali smo s Antunom Bakom o njegovom djetinjstvu"},"content":{"rendered":"\n<p>Svi u\u010denici pa i odrasli rado \u010ditaju kako su na\u0161e Konavle izgledale u vrijeme na\u0161ih djedova i pradjedova. Sve je tada bilo puno druga\u010dije, od obrazovanja pa sve do cjelokupnog na\u010dina \u017eivota. Na\u0161a u\u010denica Ana Bako provela je intervju sa svojim djedom pa poslu\u0161ajmo kako su to Konavle izgledale za vrijeme njegove mladosti.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kako je izgledalo tvoje rodno mjesto kada si bio mali?<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Ja sam cijeli \u017eivot \u017eivio u Dubravci. To je selo na neki na\u010din bilo centar odre\u0111enih gornjih sela. Prvi smo dobili po\u0161tu u 908. godini i u nas su uvijek bila najve\u0107a slavlja. Imamo veliku crkvu sv. Nikole koja se po\u010dela graditi malo prije Drugog svjetskog rata. U selu smo imali jednu gostionicu i tu bi se narod svaku nedjelju okupljao.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kako je izgledala Va\u0161a svakodnevnica?<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Prije djeca nisu imala neku svakodnevnicu koja se svaki dan ponavljala, ali uglavnom je to izgledalo ovako: ujutro bi se budili u zoru, ovisi koje je godi\u0161nje doba bilo. Mama bi nam dala doru\u010dak i krenuli bi u \u0161kolu ili na pa\u0161u. Ja sam \u017eivio blizu \u0161kole, ali postojala su djeca iz moga sela koja bi svaki dan po tri sata pje\u0161a\u010dila do \u0161kole. Oko podne bi pojeli ru\u010dak i napisali doma\u0107i. Pomogli bi jo\u0161 malo oko ku\u0107e i onda bi si\u0161li na igrali\u0161te u selu. Ve\u010dera bi bila oko sedam i spavali bi oko osam ipo.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Koliko ste dugo putovali do \u0161kole?<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Spomenuo sam da sam ja \u017eivio relativno blizu \u0161kole pa mi je trebalo oko pola sata. Djeca koja su i\u0161la na Grudu pje\u0161a\u010dila bi po tri sata, a ona djeca koja su i\u0161la u grad i\u0161la su ujutro ranim autobusom&nbsp; i vra\u0107ala se popodne.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kako je prije izgledalo obrazovanje?<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Mi smo imali skoro sve predmete kakve imate i vi danas. Imali smo povijest, matematiku, engleski, hrvatski, zemljopis, likovni i jedan predmet kojeg su u\u010dile cure. Na tom predmetu su u\u010dile plest, vest i \u0161it. \u0160kola je po\u010dinjala oko osam i zavr\u0161avala oko jedan. Imali smo male i velike odmore tako da u tome nema puno razlike osim toga da smo vjeronauk imali u crkvi te nam ga je predavala \u010dasna sestra ili sve\u0107enik.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>\u0160to ste radili u slobodno vrijeme?<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>U slobodno smo vrijeme pomagali oko stoke i vrta ili se igrali s drugom djecom iz sela. Popodne bi se sastali na igrali\u0161tu i igrali se lovice, skriva\u010da, nogometa i sli\u010dno. Lopte su bile od starih krpa i tkanina, a igra\u010dke od raznih stvari. Imali smo stare te\u0107e, o\u017eice, no\u017eeve, \u010dajnike i ostalo.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kakvu ste odje\u0107u nosili?<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Nosili smo civilku tj. odje\u0107u koju i dana\u0161nja djeca nose ali opet je sve to ovisilo o raznim stvarima.&nbsp;Prali bi robu svaki tjedan, a nosili bi je dok nema vidljivu fleku. U ormaru bi imali po 2-3 majice i po 2-3 para hla\u010da. Nismo nosili cipele nego stare opanke koje bi dobivali svakih dva mjeseca.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kakvi su profesori bili prema Vama?<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Nisu svi profesori bili dobri, ali nisu svi bili ni lo\u0161i. Nisu nas tukli i nisu nas previ\u0161e maltretirali, ali su mogli radit \u0161to god \u017eele s nama. \u010cesto su nas vikali.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Koliko ste \u010desto nosili no\u0161nju?<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>No\u0161nju su nosili oni koji su je mogli napraviti ili priu\u0161titi. Nosili bi je za feste, poklade i slavlja.&nbsp; No\u0161nja se redovno nosila prije sto godina i svi ljudi pogotovo \u017eene koje su \u017eivjele u razdoblju od 1910.-1930. su do kraja \u017eivota nosile no\u0161nju. \u010ce\u0161\u0107e si mogao vidjeti udovicu u no\u0161nji nego neku drugu \u017eenu. Moja je mama ostala udovica i cijeli je \u017eivot nosila no\u0161nju.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kako bi izgledali Va\u0161i obroci?<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Nismo jeli ba\u0161 raznoliko, ali nismo ni lo\u0161e jeli. Od mesa bi naj\u010de\u0161\u0107e jeli su\u0161eno meso, kobasice, pr\u0161ut, slaninu i krvavice jer je svje\u017ee meso bilo za posebne prigode pa ga nismo jeli \u010desto. Uzgajali smo razno povr\u0107e kao na primjer zelenu menestru, kupus ra\u0161tan, krumpir, poriluk, luk, mahune, kukuruz, p\u0161enicu, \u010de\u0161njak, zelenu salatu i je\u010dam, ali ne za nas nego za stoku. Kruh bi se pekao doma, a na kruh smo mazali marmeladu naj\u010de\u0161\u0107e od gro\u017e\u0111a i \u0161ljiva i svinjsku mast. Zimi bi \u010de\u0161\u0107e jeli varivo, a ljeti povr\u0107e. Svaki bi petak jeli ribu koju bi nam dostavio jedan ribar, naj\u010de\u0161\u0107e bukvu i sardine. \u010cesto bi se u na\u0161oj prehrani od sastojaka prona\u0161lo mlijeko, sir, jaja i maslinovo ulje. Osim vode pili bi vino i rakiju, a od kola\u010da \u0161trudel i padi\u0161panj.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Jeste li kao mali \u010ditali?<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Ja sam nau\u010dio \u010ditati u prvom razredu i jedino mjesto gdje smo malo vi\u0161e \u010ditali bila je \u0161kola. Nismo imali knjige ili novine pa tako nismo ni imali priliku \u010ditati.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kako ste se kao mali spremali za festu sv. Vlaha?<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Festa je uvijek morala biti nedjeljom. Ujutro bi u matici sela bila misa i onda bi se autobusom i\u0161lo u grad. Konavoska no\u0161nja nije bila obvezna, ali ve\u0107ina je ljudi bila obu\u010dena. Na Stradun su se nosili barjaci i kri\u017eevi. Na sajmovima su se prodavale sadnice, vo\u0107e i povr\u0107e, za\u010dini, riba, cvije\u0107e i razne druge stvari. Doma bi do\u0161li kasno, a sutra bi bila \u0161kola.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Koji su prije bili najve\u0107i blagdani i svetkovine?<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Prije su se svi blagdani i svetkovine slavile nedjeljom i puno su se vi\u0161e po\u0161tovali. Neki od njih bili su Bo\u017ei\u0107, Uskrs, Velika Gospa, Tri kralja, sv. Antun, sv. Vlaho i u Dubravci se slavio sv. \u0106iril.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Koliko ste stoke imali i kako je bio raspodjeljen posao po ku\u0107i?<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Mi smo \u017eivjeli u maloj ku\u0107i, bilo nas je \u0161est. Moja mama, tata, moja sestra, brat, baka i ja. Godi\u0161nje smo prosje\u010dno imali petnaestak koza, petnaestak ovaca, jednu do dvije krave, jednoga bika, desetak koko\u0161i, jednoga magarca, dvije ili tri svinje, jednu malu svinju koju bi zaklali dva mjeseca nakon \u0161to je kupimo, jednog psa, dvije ma\u010dke i pijetla. Koko\u0161i su se legle doma i kad bi snijele prvo jaje stare bismo zaklali. Tata je u ku\u0107i najvi\u0161e radio, a brat i ja smo mu pomagali dok su mama i sestra \u010distile i kuhale.&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Svi u\u010denici pa i odrasli rado \u010ditaju kako su na\u0161e Konavle izgledale u vrijeme na\u0161ih djedova i pradjedova. Sve je tada bilo puno druga\u010dije, od [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1758,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9,11,8,28],"tags":[],"class_list":["post-1752","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-home","category-kultura-i-bastina","category-novitate","category-veliki-odmor"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1752","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1752"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1752\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1761,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1752\/revisions\/1761"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1758"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1752"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1752"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1752"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}