{"id":1254,"date":"2022-04-26T13:58:21","date_gmt":"2022-04-26T13:58:21","guid":{"rendered":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/?p=1254"},"modified":"2022-04-26T13:58:21","modified_gmt":"2022-04-26T13:58:21","slug":"citajmo-da-ne-ostanemo-bez-rijeci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/2022\/04\/26\/citajmo-da-ne-ostanemo-bez-rijeci\/","title":{"rendered":"\u010citajmo da ne ostanemo bez rije\u010di!"},"content":{"rendered":"\n

Me\u0111unarodna konferencija o poticanju \u010ditanja poticajnog naziva \u010citajmo da ne ostanemo bez rije\u010di <\/em><\/strong>odr\u017eana je u Zagrebu ove \u0161kolske godine, a ja sam istu imala priliku pratiti mre\u017enim putem, online.<\/p>\n\n\n\n

Na po\u010detku same konferencije okupljenima se obratila koordinatorica Nacionalne strategije za poticanje \u010ditanja Maja Zrn\u010di\u0107 te okupljenima pribli\u017eila pojam i va\u017enost samog \u010ditanja, va\u017enost razvijanja kulture \u010ditanja te prijeku potrebu za razvojem \u010ditala\u010dke pismenosti.<\/p>\n\n\n\n

Istaknula je i ciljeve Nacionalne strategije poticanja \u010ditanja, a to su: pove\u0107anje vidljivosti programa, osmi\u0161ljavanje novih programa, va\u017enost postojanja programa Ro\u0111eni za \u010ditanje<\/em> <\/strong>(koji vodi dr. Radoni\u0107 iz Dubrovnika), videonajave knjiga te pokretanje stranice citaj.hr<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Maja Zrn\u010di\u0107 u uvodnom govoru na konferenciji<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Okupljenima se obratila i ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Dubravka Brezak Stama\u0107 koja je posebnu pozornost svela na jednu re\u010denicu, koja je ujedno i cilj i vodilja Nacionalne strategije za poticanje \u010ditanja: \u201eJako je va\u017eno \u0161to ranije zaklju\u010diti jesu li djeca kompetentna da ono \u0161to \u010ditaju mogu i razumjeti.\u201c.<\/p>\n\n\n\n

S obzirom na tehnolo\u0161ke mogu\u0107nosti, okupljenima se obratila uva\u017eena profesorica Maryanne Wolf (UCLA), koja je ujedno i ravnateljica Centra za disleksiju, druga\u010dije u\u010denje i dru\u0161tvenu pravdu. U svojem obra\u0107anju prikazala je rezultate istra\u017eivanja koji pokazuju kako \u010ditanje mijenja na\u0161 mozak od dje\u010dje do odrasle dobi. Istra\u017eivanje povezuje istra\u017eivanja iz neuroznanosti i obrazovanja, a sve u svrhu upu\u0107ivanja roditelja i nastavnika u promjene koje \u010ditanje poti\u010de u mozgu djeteta. Naglasila je va\u017enost omogu\u0107avanja pismenosti svakom pojedincu kako bi se oslobodili svi potencijali na\u0161e djece i nas svih. Iznimno zanimljiv dio predavanja jest prikaz ljudskog mozga koji ima mogu\u0107nost izgra\u0111ivanja novih krugova i mre\u017ea \u010ditanjem. Kao jedinstveni organ, mozak mo\u017ee stvarati razli\u010dite krugove, sukladno \u010demu  je mozak koji \u010dita alfabet razli\u010dit od mozga koji \u010dita kinesko pismo, \u0161to nam govori da se \u010ditala\u010dki mozak mo\u017ee preustrojiti s obzirom na pismo koje \u010ditamo. Tako\u0111er, postoji razlika izme\u0111u krugova u mozgu koji informacije dobiva putem knjiga i tiskanih medija i mozga koji informacije dobiva putem mobitela i ekrana. S obzirom da se do pete godine djetetova \u017eivota razvijaju dijelovi mozga, od ro\u0111enja do pete godine treba nagla\u0161avati jezik, emocionalni i socijalni razvoj te razvoj empatije jer mladi mozak mora izgraditi nove krugove. Kao poticaj za taj razvoj, Wolf navodi va\u017enost pri\u010danja i \u010ditanja pri\u010da koje otvaraju djecu drugima, dok basne, na primjer, u\u010de djecu tko su drugi. Svakako, u pri\u010dama se ra\u0111a ma\u0161ta puna suosje\u0107anja te je njihova uloga u odgoju djeteta neupitna i iznimno va\u017ena. Nakon pete godine, javlja se potreba za druga\u010dijom ulogom u poticanju \u010ditanja jer djecu u\u010dimo jednu od najva\u017enijih uloga- kako povezati slova i glasove. Pritom va\u017enu ulogu imaju u\u010ditelji koji poma\u017eu dje\u010djem mozgu da izgra\u0111uje te veze razumijevanjem pri\u010da, \u0161to kasnije dovodi do razvoja dubinskog \u010ditala\u010dkog mozga, a samo \u010ditanje itekako mijenja na\u010din razmi\u0161ljanja i osje\u0107anja. Stoga mi, roditelji i u\u010ditelji, stvaramo platformu za intelektualni razvoj djeteta na na\u010din da djeca znanje koje ve\u0107 imaju povezuju s tekstom (intelektualno i socioemocionalno povezivanje)  te ga prenose u druge perspektive i upravo na tom mjestu nastaje jedna od najva\u017enijih ljudskih osobina i vje\u0161tina –  empatija.<\/p>\n\n\n\n

Wolf je tako\u0111er spomenula i fikciju koja ima va\u017enu ulogu u razvoju empatije (prema PISA \u2013 inom istra\u017eivanju djeca od 15. godine koja su \u010ditala vi\u0161e fikcije bilje\u017ee bolje rezultate).<\/p>\n\n\n\n

Wolf nagla\u0161ava da \u010ditanjem ulazimo u svijest osobe koju nikad ne bismo upoznali (npr. Ana Karenjina) \u00a0i prema istoj razvijamo suosje\u0107anje, u\u010denje o \u017eivotu, o drugome, sklonost da vidimo druge i razli\u010dite.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Maryanne Wolf video pozivom na konferenciji<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Wolf je citirala poznatu knji\u017eevnicu M. Robinson, koju ujedno zovu i \u201eambasadoricom empatije\u201c : \u201e\u010citanje je priprema za postajanje dobrim gra\u0111aninom<\/em>.\u201c  (iz razgovora B. Obame i M. Robinson) Osvrnula se i na predzadnji aspekt dubinskog \u010ditanja, kriti\u010dku analizu kojoj svakako dugujemo konstruiranje hipoteze o istini\/neistini onoga \u0161to \u010ditamo te objasnila neizmjernu va\u017enost kriti\u010dke analize i empatije u \u017eivotu svakog \u010dovjeka.<\/p>\n\n\n\n

Wolf zaklju\u010duje kako nas pismenost neupitno mijenja, psihi\u010dki i fizi\u010dki.<\/p>\n\n\n\n

Nakon uva\u017eene profesorice Wolf, okupljenima se obratio Adrian van der Weel, prof. emmeritus iz Nizozemske koji je govorio o krizi \u010ditanja kroz zanimljivu tezu: Ekrani predstavljaju prijetnju \u010ditala\u010dkim praksama ili nude nove mogu\u0107nosti u \u010ditanju?<\/p>\n\n\n\n

Nakon petogodi\u0161njeg istra\u017eivanja (Eread), van der Wheel kao rezultat isti\u010de va\u017enost \u010ditanja dugih formi teksta te nagla\u0161ava kako treba prona\u0107i na\u010din za miran su\u017eivot s ekranima. Stoga pred sve nas postavlja izazov: Kako koristiti ekrane, a vratiti se dubinskom \u010ditanju?<\/em><\/p>\n\n\n\n

Nadalje, uspore\u0111uje tiskanu knjigu (koju dugujemo Gutenbergu) i, s druge strane, rukopisnu knjigu, s ciljem razumijevanja razlike i u\u010dinka koji \u0107e tehnologija ekrana imati na \u010ditanje. Navodi bitnu \u010dinjenicu: uobi\u010davamo do\u017eivljavati ekran kao distrakciju samo zato jer je dio distrakcije koje se na ekranu prikazuju tijekom \u010ditanja. U prilog tome idu i istra\u017eivanja koja pokazuju da ljudi koji \u010ditaju na ekranima slabije razumijevaju djelo, zajedno s pojeftinjenjem autorstva i manjkom predvidljivosti u usporedbi s papirom. Van der Weel tvrdi kako svakodnevno treba poticati \u010ditanje dugih formi na ekranima jer se u\u010denici svih dobi svakako te\u0161ko koncentriraju i motiviraju na \u010ditanje, opravdavaju\u0107i se vrlo uobi\u010dajenim izgovorima (\u201eNemam vremena.\u201c) iako razumiju da je \u010ditanje va\u017eno.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, mit je da u\u010denici vi\u0161e vole \u010ditati s ekrana. Bez obzira bila knjiga tiskana ili digitalna, ono \u0161to nam je svima primarni cilj jest potreba poticanja i promicanja \u010ditanja. Samo poticanje \u010ditanja je stvar obrazovanja, stoga van der Weel slabijim \u010ditateljima predla\u017ee ponuditi lak\u0161e na\u010dine recepcije knji\u017eevnog djela, npr. audioknjige, no kao otegotnu okolnost navodi smanjenje motivacije otkrivanjem digitalnih  medija. Tako\u0111er, isti\u010de va\u017enost pozicioniranja \u010ditanja u nastavnom programu jer je \u010ditanje integralni dio svakog u\u010denja. Stoga je vrlo va\u017eno stvoriti okru\u017eenje koje poti\u010de \u010ditanje, pomo\u0107i u\u010denicima u odabiru knjiga, vi\u0161e razgovarati o knjigama kako bismo u\u010denike zainteresirali za \u010ditanje, a samim time name\u0107e se i potreba dobro opremljenih \u0161kolskih knji\u017enica. Van der Weel zavr\u0161ava re\u010denicom koju u\u010diteljima ostavlja kao pomo\u0107 pri motiviranju u\u010denika na \u010ditanje: \u201eMo\u017eda vam se ne svi\u0111a ta ideja, ali va\u017eno je da to svejedno napravite!\u201c<\/p>\n\n\n\n

Profesorica Sabine Uehlein govorila je o opismenjavanju i poticanju \u010ditanja u Njema\u010dkoj. Stru\u010dnjaci su podr\u0161ka roditeljima i u\u010denicima kako bi razvili dobre vje\u0161tine \u010ditanja i svi dijele istu viziju: \u201eSvi imaju vje\u0161tinu \u010ditanja.\u201c Stoga, svakodnevno rade na stvaranju \u010ditala\u010dke svijesti, tra\u017eenju pokrovitelja i partnera u projektu, podupiranju nastavnog osoblja kako i uklju\u010divanju \u010ditanja u svakodnevni \u017eivot. Tako\u0111er, provode i istra\u017eivanja o \u010ditanju naglas.<\/p>\n\n\n\n

Uehlein u izlaganju poku\u0161ava odgovoriti na pitanje: \u201eKako roditelji mogu stvoriti pozitivno iskustvo \u010ditanja djeci?\u201c. Jedan od odgovora svakako je uklju\u010divanje roditelja u poticanje \u010ditanja, a to su u Njema\u010dkoj postigli aplikacijom \u010citajte naglas! <\/em>(voditelji se \u017eale da ne mogu nositi knjigu sa sobom svaki dan) koja je razvijena upravo u svrhu poticanja \u010ditanja. Tako\u0111er, obilje\u017eavaju i Nacionalni dan \u010ditanja naglas, a Uehlein isti\u010de suradnju s Mc Donald’som kao pozitivan primjer poticanja \u010ditanja (djeca mogu odabrati knjigu sa svakim Happy Mealom \u2013 70% djece u Njema\u010dkoj ima barem jednu knjigu iz Mc Donald’sa), pogotovo kod obitelji koje ne \u010ditaju svojoj djeci naglas.<\/p>\n\n\n\n

Profesorica Anita Peti \u2013 Stanti\u0107 odr\u017eala je predavanje pod nazivom Znati\u017eeljom do \u010ditanja s razumijevanjem, \u010citanjem do sporazumijevanja<\/em> koje je otvorila obja\u0161njenjem \u010ditanja kao sustava koncentriranih krugova. Nagla\u0161ava kako evolucijski nismo predodre\u0111eni za \u010ditanje, ali jesmo za jezik, stoga, \u0161to nam je bogatiji jezik, to smo sebe vi\u0161e pripremili za \u010ditanje, iz \u010dega proizlazi veza razgovora i \u010ditanja. Nastavlja: \u201eNije va\u017eno koliko je dijete rije\u010di \u010dulo, nego kako ih je \u010dulo.\u201c Isti\u010de razgovor kao vje\u0161tinu koja razvija logi\u010dko mi\u0161ljenje s obzirom da na\u0161 mozak nije unaprijed pripremljen za \u010ditanje, ve\u0107 ga, \u0161to vi\u0161e \u010ditamo, vi\u0161e pripremamo za isto te nagla\u0161ava reperkusije nepovoljnih okolnosti za \u010ditanje koje su goleme (npr. djeca koja \u017eive u nepovoljnim okolnostima raspola\u017eu s rje\u010dnikom koji broji 10 puta manje rije\u010di od rje\u010dnika djece \u010diji su \u017eivotni uvjeti povoljniji pri \u010demu se misli na \u0161irinu i dubinu vokabulara).<\/p>\n\n\n\n

Nagla\u0161ava kako \u010ditanje stvara svjetove u nama, svjetove oko nas , kao i svjetove u kojima \u017eivimo, a motivacija i koncentracija su promjenjive te nam nude mogu\u0107nosti, me\u0111u kojima je prva razvoj dvopismenog mozga. Tako\u0111er navodi primjer \u0161kole u Bostonu u kojoj su u\u010denici svaki nastavni dan zapo\u010dinjali polusatnim \u010ditanjem, a jedina zada\u0107a koju je ono sa sobom nosilo bila je \u010ditati kod ku\u0107e jo\u0161 pola sata. U\u010denici su \u010ditali \u0161to su htjeli, brzinom i redoslijedom kojim su htjeli te polu\u010dili odli\u010dne rezultate.<\/p>\n\n\n\n

Okupljenima se obratio i profesor Filozofskog fakulteta u Ljubljani, Miha Kova\u010d koji je govorio na temu \u201eIma li \u010ditanje knjiga i dalje smisla?\u201c, a koju bih (bez zamjerke) sa\u017eela re\u010denicom koja me se najvi\u0161e dojmila: \u201eNe znam niti jedan informacijski alat koji nam omogu\u0107uje da saznamo vi\u0161e novih rije\u010di od knjige.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Ne zavr\u0161avam bez razloga ovaj izvje\u0161taj upravo tom re\u010denicom. Ona sa\u017eima sve bitno, sve vrijedno, sve ono \u010demu trebamo svakodnevno te\u017eiti kako bismo u\u010denike potaknuli na \u010ditanje koje nije samo \u010ditanje. Ono je bit svakoga od nas, mogu\u0107nost koju jedino \u010dovjek ima, vje\u0161tina koju treba razvijati i navika kojoj se uvijek iznova treba vra\u0107ati.<\/p>\n\n\n\n

p.s. Potaknuta iznimno inspirativnom Nacionalnom konferencijom, primijenila sam bostonski primjer u svakodnevnom u\u010diteljskom radu s u\u010denicima. Naime, ove godine predajem i u\u010denicima petih razreda koji su, uz sedma\u0161e, s odu\u0161evljenjem prihvatili moj prijedlog \u010ditanja djela po izboru na po\u010detku svakog sata Hrvatskoga jezika. Nisam im u mogu\u0107nosti pru\u017eiti svakodnevno \u010ditanje od 30 minuta, ali uspijevam odvojiti 10-ak minuta i primje\u0107ujem velike promjene. U\u010denici smirenije pristupaju nastavi, zainteresiraniji su, fokusiraniji te iznimno zainteresirani za ono \u0161to \u010ditaju. Nadalje, nakon nekog vremena primje\u0107ujem pobolj\u0161anje vje\u0161tine \u010ditanja (brzina, razumijevanje) koja doprinosi i boljim rezultatima (ocjenama) iz drugih predmeta. O ovoj temi sam razgovarala s kolegama koji predaju druge predmete i sla\u017eemo se u istome: dobra vje\u0161tina \u010ditanja (ili izostanak iste) uvelike utje\u010de na rezultat pisanih provjera jer je u\u010denik koji je savladao vje\u0161tinu \u010ditanja sebi unaprijed omogu\u0107io dobru ocjenu iz ispita, nebitno o kojem predmetu je rije\u010d. Stoga ovu praksu nastavljam provoditi i dalje, poma\u017eu\u0107i u\u010denicima u odabiru odgovaraju\u0107ih knjiga, razgovorom o tim knjigama i na kraju, ali najva\u017enije, poti\u010du\u0107i samo \u010ditanje koje sa sobom nosi navedene dobrobiti.<\/p>\n\n\n\n

Napisala: Jelena Sukurica, profesorica hrvatskog jezika i knji\u017eevnosti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Me\u0111unarodna konferencija o poticanju \u010ditanja poticajnog naziva \u010citajmo da ne ostanemo bez rije\u010di odr\u017eana je u Zagrebu ove \u0161kolske godine, a ja sam istu imala […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1255,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[36],"tags":[],"class_list":["post-1254","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-tema-broja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1254","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1254"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1254\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1258,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1254\/revisions\/1258"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1255"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1254"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1254"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1254"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}