{"id":675,"date":"2022-01-26T08:19:19","date_gmt":"2022-01-26T08:19:19","guid":{"rendered":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/?page_id=675"},"modified":"2022-06-01T08:54:20","modified_gmt":"2022-06-01T08:54:20","slug":"literarna-skatulica","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/literarna-skatulica\/","title":{"rendered":"Literarna \u0161katulica"},"content":{"rendered":"\n
\n
\n
Dan svetog Mene\n<\/strong>\nNapokon je do\u0161ao Dan sv. Mene, \nvrijeme je da se na dug put krene.\nTrebam popis dobre djece provjeriti,\njedino \u0107u tako znati koga darivati.\n\nMoj kolega Krampus putu se veseli,\nne postoji dijete koje ga vidjet' \u017eeli.\nSvi se trude biti dobri godine cijele,\n\u0161ibu u \u010dizmi svojoj zadnju vidjet' \u017eele.\n\nPripremih vre\u0107u punu slatki\u0161a,\nnadam se da ju ne\u0107e smo\u010dit' ki\u0161a.\nDjeco, \u010dizmice na prozore stavite,\n\u010cim ustanete da se ugodno iznenadite!\n\nNina Matu\u0161ko, 5. r.\n<\/pre>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
\u0160kerci jednog mangupa<\/strong>\n\nBio jedan mangup, \n\u0161to je \u010dinio noge \u0161kerce.\nGa\u0111o kamenom ku\u0107erice,\nbabi \u010dupo liste glavice\nza objedom lomio pjate,\nsvaki \u017emuo iz ruke mu pado\nmalo ko da s njime nije strado.\nU \u0161koli se svima ke\u010di,\nnekad re\u010de proste rije\u010di.\nNos gura \u0111e mu nije mjesto,\numije se i potu\u0107 dosta \u010desto.\nAli na kraju, nije tako glup,\non je samo jedan mangup.\n\nMiho Ra\u0161e, 6. r.\n<\/pre>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
\n
Moja baba me\u0161trinja<\/strong>\n\nMoja je baba\nbila me\u0161trinja. \nU\u010dila je malu \n\u0111ecu abak.\nVazda je nogo\nperikulala,\no\u0107e li im dat\n\u010detiri ili pet.\n\u0110edo bi joj govorio:\n\"Daj \u0111eci pet,\nnek idu skakat\npo docima,\na mi odosmo\nu Nine njiove na kavu.\"\nDobro je \u0111edo govorio,\n\u0111eca su nau\u010dila\ni abak i \u010ditat.\nMa, i ono va\u017enije\nna gumnu balat! \n\n Iva Duki\u0107, 6. r.\n\n<\/pre>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
Sveti Nikola<\/strong>\n\nKad sam monto pre ku\u0107u\no punjestri vise \u010dizme dvije,\nu kamari se djeca kiko\u0107u,\njedan \u010deka, a drugi se krije.\n\n\u010cek'o sam i ozebo\nda im tisnem \u0161togo\u0107 slatkog,\nonda zalampalo nebo\nveo: \u201eOdo da ne trefim koga!\u201c\n\nPotje se vratio,\nvidim \u0111e \u0111eca spu,\nbr\u017ee u\u0107eraj ono grizina \nda se ne probudu!\n\nA izjutra, nijesu se ni umili,\nodma na punjestru do\u0161li,\nni kap mjeka ne popili,\nnego veselo na slatko po\u0161li!\n\nFranka Bete, 5. r. \n<\/pre>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\u010citajmo da ne ostanemo bez rije\u010di<\/strong>\n\n\tMogu li se ljudi snalaziti u dana\u0161njem svijetu bez \u010ditanja? Tehnologija je sve razvijenija i sve nam je lak\u0161e \u017eivjeti i raditi, ali mislim da je \u010ditanje jo\u0161 uvijek obavezno i da ljudi ne mogu bez njega.\nAko ljudi u prvom razredu osnovne \u0161kole ne nau\u010de \u010ditati, ne mogu dalje. Bez \u010ditanja ne mo\u017ee\u0161 voziti automobil, prona\u0107i posao, zavr\u0161iti \u0161kolu, ma ne mo\u017ee\u0161 apsolutno ni\u0161ta.\n\n\tOdlu\u010deno je da ova godina, 2021., bude posve\u0107ena \u010ditanju kako bi se ljude potaknulo na \u010ditanje. \u010citanje nije samo gledanje u slova, to je otvaranje novih svjetova, ma\u0161tanje, zami\u0161ljanje, motivacija, pronala\u017eenje samoga sebe, u\u010denje ne\u010deg novog, boga\u0107enje na\u0161eg rje\u010dnika. \u010citanjem sam sebe prona\u0111e\u0161, sazna\u0161 \u0161to \u017eeli\u0161 biti i \u0161to \u017eeli\u0161 raditi. \u010citanje nas poti\u010de na rad. U dana\u0161njem svijetu gotovo smo ovisni o tehnologiji i ona nam postaje ne\u0161to bez \u010dega ne mo\u017eemo. No, ako ne zna\u0161 \u010ditati, tehnologijom se ne mo\u017ee\u0161 koristiti. \u010citanje je osnova ili majka svega. Sve potje\u010de od \u010ditanja.\n\n\tProna\u0161la sam odgovor na pitanje: \u201eMogu li se ljudi snalaziti bez \u010ditanja?\u201c. Odrastao \u010dovjek koji ne zna \u010ditati mo\u017ee sam sebe nazvati neobrazovanim \u010dovjekom. Nadam se da je moj odgovor jasan.\n\nNina Arbuli\u0107, 7. r.\n<\/pre>\n\n\n\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n
\u017divotinjski zemljopis Dalmacije<\/strong>\n\nSastale se jednog dana\n\u017eivotinje sa Jadrana.\n\nGalebovi s Rata\ndoletjeli iz Cavtata.\n\nK njima sti\u017ee golubova klika\nsa hridina Dubrovnika.\n\nDo\u0161la je i kamenica s trona\niz blizine Stona.\n\nDva dijetli\u0107a iz Orebi\u0107a\ni tri mule iz Kor\u010dule.\n\nI mungosi s Mljeta\ndoplivali ovog ljeta.\n\nA onda je jednog trena\nstigla \u010daplja iz Opuzena.\n\nPlava tuna pobjegla sa ko\u010da\ndoplivala \u010dak iz Plo\u010da.\n\n\u010cetiri mala pti\u0107a\ndoletjela iz Metkovi\u0107a.\n\nTri periske iz Makarske,\na polako kora\u010da \ni kornja\u010da s Bra\u010da.\n\nDva poskoka malo bolja\niz Imotskog polja.\n\nI tri slijepa mi\u0161a\niz Omi\u0161a.\n\nJedna divlja svinja\niz okolice Sinja.\n\nK njima do\u0161la hobotnica stara\nsa otoka Hvara.\n\nDoplivala i dva mlada kita\niz najve\u0107eg grada Splita.\n\nDva dobra dupina iz Solina.\nSedam p\u010dela iz Ka\u0161tela.\nTri leptira iz Trogira.\n\nI tri sna\u017ena bika \niz okolice \u0160ibenika.\n\nBijela riba s u\u0161\u0107a Jadra\ndoplivala \u010dak do Zadra.\n\nVije\u0107ali su kao ljudi\nsvi  su bili  raznih \u0107udi.\n\nTo je ovdje glavna zbilja\nmore, jug i Dalmacija.\n\n\t\t\t4. r. P\u0160 Mo\u010di\u0107i\n<\/pre>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
Odrastanje<\/strong>\n\nGdje je nestao dje\u010dak?\nZnate li ga?\n\nDo ju\u010der je i\u0161ao u vrti\u0107\ndoma gledao crti\u0107\nu\u010dio crtati kvadrati\u0107\nslomio tatin sati\u0107\n\nIzgubio prvi zubi\u0107\nu\u010dio puhati balon\u010di\u0107\ndijelio s prijateljem bonbon\u010di\u0107\nvozio svoj avion\u010di\u0107\u2026\n\nVidio sam ga u \u0161koli\nZnate li ga?\n\nSada je visok\nNe smije se \u010desto\nlijepoga stasa\npuknutog glasa\n\nPogled mu je prazan\nSamo tra\u017ei nevolju\nGdje je nestao dje\u010dak\nu odraslom oklopu? \n<\/em>\nRoko Miljan Popovi\u0107, 8. r.\n\n\n\"\"\n\nZimska bajka<\/strong>\n\nDo\u0111e i taj dan.\nZima u\u0111e kroz vrata,\n ma\u0161e svim ljudima.\n\nMa\u0161e svojim vjetrima,\nska\u010de po snje\u017enim planinama.\n\nBijelu sre\u0107u donese,\ntugu skuplja u ki\u0161ne vre\u0107e.\n\nKad po\u017eeli po\u0107',\nsvoj kofer sprema\ni u toplinu sunca se mijenja.\n\nLea \u0160kegro, 5. r.\n<\/pre>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
Srce<\/strong>\n\nKa\u017eu ljudi da srce najosjetljivije je\ni ja iskreno s tim sla\u017eem se\nkada ti netko srce svoje da samo tako\ni ti ga u milijune komadi\u0107a slomi\u0161 lako\nto meko srce mo\u017ee se popraviti\nali vi\u0161e nikada ne\u0107e mo\u0107i voljeti\nbit \u0107e kao ptica ranjenih krila\nona \u0161to ne mo\u017ee letjeti s puno stila\ntako i ta osoba koja je slomljena\nmislit \u0107e da vi\u0161e nikad ne\u0107e biti voljena\nsrca ljudska nemojte slamati\njer posljedice \u0107ete nezamislive ostaviti\npovjerenja ta osoba vi\u0161e imati ne\u0107e\njer ste ono najvrijednije bacili u sme\u0107e\npromislite prije nego srce ne\u010dije slomite\njednom \u0107e i vama do\u0107i jedna osoba\nza koju mislite da je istinski volite\ni u milijun komadi\u0107a vas sitnih razbiti\nbez razmi\u0161ljanja o posljedicama velikim\nnemojte slamati srca tu\u0111a\njer vama se mo\u017ee dogoditi stvar ista,\n       stvar jo\u0161 gora, stvar jo\u0161 lu\u0111a.<\/sup><\/em>\n   <\/sup><\/em>\nJelena Kljunak, 8.c                      \n<\/sup><\/em>\n<\/pre>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div><\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
Sveti Vlaho<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n
Sveti Vlaho je za\u0161titnik Grada Dubrovnika. On je ro\u0111en u Sebasti i bio je doktor. Sveti Vlaho ima kapu, \u017euti \u0161tap i dr\u017ei Dubrovnik u ruci. Ima crvene cipele i sijedu bradu. Na \u0161arenoj haljini ima kri\u017e. Na Festi svetog Vlaha se grli\u010damo, idemo u lunapark, idemo u crkvu, kupujemo balone i \u0161e\u0107ernu vunu.<\/em><\/p>\n\n\n\n
Nika Tonkovi\u0107, 2.b<\/p>\n\n\n\n
Sveti Vlaho<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n
Sveti Vlaho je za\u0161titnik Dubrovnika i svetac. Bio je po\u0161ten \u010dovjek. Ima kapu na glavi, sijedu bradu i biskupski \u0161tap u ruci. Ima \u0161arenu odje\u0107u. Ja slavim Svetog Vlaha i svakome tko se zove Vlaho, \u010destitam imendan. Idem u crkvu i na Festu.<\/em><\/p>\n\n\n\n
Dario Tadi\u0107, 2.b<\/em><\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Bo\u017eja ljubav<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n
               Kad vidi\u0161 zle ljud<\/em>e, nemoj biti takav nego dobar. <\/p>\n\n\n\n
               Valjda zna\u0161 da Bog voli dobre i zle ljude. Znaj voli i tebe i mene. Kad misli\u0161 da si sam vara\u0161 sam sebe, Bog je uz tebe cijelo vrijeme. \u010cak te prati na putu i daje ti sre\u0107u i dobrotu. <\/p>\n\n\n\n
               Zna\u0161 ono kad se boji\u0161 ili treba ti pomo\u0107, Bog je i dalje uz tebe. <\/p>\n\n\n\n
Kiara Pi\u0161oni\u0107 i Kiara D\u017eankovi\u0107, 3. b<\/em><\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Jedan dan u mom razredu<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Sigurno ve\u0107 svi znaju da se u \u0161koli mora biti tih, pristojan i dobar, no u na\u0161em razredu je sve, kako bih to rekla … izvrnuto – obrnuto. Kao na primjer, moj razred je najglasniji, najneuredniji i najbu\u010dniji razred u \u0161koli. Svaka u\u010diteljica koja do\u0111e mijenjati na\u0161u pobjegne glavom bez obzira ili zavr\u0161i na nekoj operaciji. <\/p>\n\n\n\n
Sada bi svi sigurno rekli da nikad nebi \u017eeljeli biti u\u010denik na\u0161eg razreda, ali vjerovali ili ne, nije to tako lo\u0161e. Nismo mi ba\u0161 takva katastrofa, nekada znamo biti i dobri. Na primjer, kada je na\u0161a u\u010diteljica imala koronu nije smjela dolaziti u \u0161kolu. Ono \u0161to me iznenadilo je da dje\u010daci nisu slavili \u0161to je nema ve\u0107 se doslovno rasplakali. Kada je napokon do\u0161ao dan kada \u0107e se u\u010diteljica vratiti, pripremili smo joj iznena\u0111enje. Vjerujte mi – nije bilo lako! Svatko od nas je na papiri\u0107 napisao neku poruku za u\u010diteljicu, a na plo\u010du smo velikim, tiskanim slovima napisali DOBRODO\u0160LI U\u010cITELJICE! Nakon toga smo brzo zatvorili vrata, ugasili svjetlo i skrili se ispod klupa poku\u0161avaju\u0107i biti tihi, ali naravno – uvijek netko mora brbljati. Zar ne?! U\u010diteljica je u\u0161la na vrata, a mi smo svi isko\u010dili i viknuli DOBRODO\u0160LI! <\/p>\n\n\n\n
Svi smo bili sretni i nasmijani. Poku\u0161ali smo cijeli dan biti tihi, ali nismo uspjeli. Znate vi ve\u0107 moj razred! <\/p>\n\n\n\n
Ana Laura Mileti\u0107, 4. b<\/p>\n\n\n\n
Christmas in my home<\/strong><\/p>\n\n\n\n
    Christmas is the most special time of the year. In my family we start to celebrate it very early in December.<\/p>\n\n\n\n
    This year my mum decorated our whole house on the first Advent Sunday. I always help her with decorating of Christmas tree and with baking cookies. We have lot of different decorations on our tree. There are angels, pink fur wings, unicorns, hearts and lot of different balls but all of them are pink or silver color. Under my Christmas tree we usually make little city of Nazaret where Jesus was born. We put all small shapes of st. Mary and Joseph with Jesus, lot of animals, than three kings with presents and etc. But this year my cat made problems, because she entered in the cottage of Holy Family, so we put all Betlehem on another place in the house. Last weekend my mum started to bake little cookies. I like the smell that spreads out in Christmas time. My favourite day in this period is Christmas Eve, because I always go to my great-grandparents\u2019 house. My great-grandparents celebrate Christmas on old way. I enjoy to listen old stories of their childhood and I always get my first Christmas present from them on Christmas Eve. When I was little child my favourite morning of the year was Christmas morning. Can you guess why? Because of all that toys under the Christmas tree. But now, my wishes are not the same as they were in the past. Now I wish lot of health to all my family, lot of joy and happiness, but most of it I want life without pandemic and illnesses.<\/p>\n\n\n\n
    Christmas is giving time, so let\u2019s give our hearts, our time and our good mood to each other. This was a short story of pink Christmas in my home.<\/p>\n\n\n\n
                                                     Helena Mati\u0107 6.a<\/p>\n\n\n\n
Jedan dan u mom razredu<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Jednog jutra prije zimskih praznika i\u0161li smo kolendavati. Kolendavali smo ispred vrti\u0107a, ambulante, kraj Op\u0107ine, na Trgu Franja Tu\u0111mana i ispred crkve sv. Nikole. <\/p>\n\n\n\n
               Na svakom mjestu smo pjevali tri pjesme: Kolendu, Sretan Bo\u017ei\u0107 svakome i Zvon\u010di\u0107e. Ispred Op\u0107ine su nas po\u010dastili \u010dokoladicama, jer im se svidjelo na\u0161e pjevanje. Ispred crkve iz zvu\u010dnika se \u010dulo: \u201ePlease, charge me\u201c i svi smo prasnuli u smijeh. To je bilo ba\u0161 super. Dok smo pjevali na Trgu, u\u010diteljica nas je slikavala, ali naravno, nama mu\u0161kima to nije bilo po volji pa smo okretali glavu, ali nas je u\u010diteljica ipak natjerala na jednu zajedni\u010dku sliku. <\/p>\n\n\n\n
               Meni je ovaj dan bio ba\u0161 zanimljiv i bilo mi je lijepo pjevati s ostalom djecom iz \u0161kole i jedva \u010dekam sljede\u0107i Bo\u017ei\u0107 i kolendavanje po Cavtatu. <\/p>\n\n\n\n
Marijan Rodi\u0107, 4.b <\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Izlet na Brotnice<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Danas sam sa svojim razredom i u\u010diteljicom posjetila za mene novu znamenitost na\u0161ih Konavala. Bili smo u Brotnicama. Tu smo vidjeli veliko kamenje oslikano raznim motivima. U\u010diteljica je rekla da su to ste\u0107ci. Mene su odu\u0161evili i jako su mi zanimljivi jer je ne\u010diji rad toliko dugo sa\u010duvan. Tu se nalazi i crkvica sv. Luke. Marendali smo na starinskom gumnu gdje smo i zaplesali. To mi je bilo jako zanimljivo. Dan je bio odli\u010dan za \u0161etnju i igru s prijateljima. <\/p>\n\n\n\n
Ines Tadi\u0107, 2. a <\/p>\n\n\n\n
Dvorac mojih snova<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Jednog obi\u010dnog, jesenskog, \u0161kolskog dana, iza\u0161la sam iz autobusa i i\u0161la prema doma. Pti\u010dice su cvrkutale u kro\u0161njama, a \u017eirovi mi pucketali pod nogama. Hodala sam umorna i sama, kao i svakog dana.<\/p>\n\n\n\n
Kad sam se pribli\u017eila ku\u0107i, dogodilo se ne\u0161to neobi\u010dno. Podigav\u0161i glavu iz svojih misli pred vratima, zastala sam.  Prva pomisao: \u201ePa ovo nije moja ku\u0107a.\u201c Stajala sam u \u010dudu neko vrijeme. Umjesto moje ku\u0107e preda mnom se prostirao veliki, mramorni dvorac. Za oko su mi prvo zapela ogromna dvokrilna, kraljevska vrata oki\u0107ena srebrenim i kamenim ukrasima. Vrlo nesigurna, pribli\u017eila sam se vratima, a ona su se sama otvorila. Zbunjeno sam zastala na pragu, a onda sam, puna uzbu\u0111enja, zakora\u010dila u dvorac.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107 na ulazu se mogla namirisati prava jesen. S osmijehom na licu, gledala sam oko sebe i divila se. Pod je bio prekriven bijelim plo\u010dicama, a na njima se nalazio mali svijetloplavi, mekani tepih. Lepr\u0161ao je na sve strane kao valovi na moru. Zidovi su bili \u010diste bijele boje, prepuni slika potoka, \u0161uma i podmorja. Nje\u017ene ljubi\u010daste zavjese pro\u0161ivene zlatnim detaljima spu\u0161tale su se skroz do poda. Veliki prozor bio je \u0161irom otvoren i kroz njega je dolazila svjetlost i svje\u017ei zrak. Povjetarac mi je puhao u lice dok sam ja razgledavaju\u0107i ulazila u predivni dnevni boravak. U kutovima prostorije stajale se mirisne tamnozelene biljke, dok je sredinu dnevnog boravka zauzimao veliki udobni kau\u010d snje\u017enobijele boje s bezbroj mekanih jastuka. Pored kau\u010da visoka, siva lampa bacala je svjetlost na ormari\u0107 s knjigama. Knjige su imale vrlo neobi\u010dne i nepoznate naslove i izgled.  Visoke, rasko\u0161ne komode bile su natrpane raznim ukrasima. Boravak su krasili \u010dak i mali drveni kipovi i kamene skulpture. Nisam mogla vjerovati \u0161to mi o\u010di vide, osje\u0107ala sam se kao u filmu.<\/p>\n\n\n\n
Spustila sam torbu, iza\u0161la na balkon i pogledala preko ograde koja je bila ukra\u0161ena si\u0107u\u0161nim mramornim detaljima. Pogled mi je ve\u0107 bio poznat; bilo je to moje selo puno vrtova i zimzelenih stabala. Zrake sunca provla\u010dile su se kroz redove vinove loze i obasjavale okolne travnate puteljke. Odjednom sam za\u010dula ne\u010diji glas: \u201eBudi se, vrijeme je za \u0161kolu!\u201c U tom trenutku sam shvatila da je sve ovo bio samo jedan san, divan san.<\/p>\n\n\n\n
Marija Arbuli\u0107, 6. r. <\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
\u017dirafa i lavi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Bili tako \u017eirafa i lavi\u0107 prijatelji od njegova ro\u0111enja. Uvijek je on nesta\u0161no za njom tr\u010dao i hvalio se da \u0107e jednoga dana postati kraljem. Slu\u0161ala ga \u017eirafa u tom hvalisanju jednoga dana dok je \u017evakala svoj podnevni obrok i upitala ga: \u201cJe li mali kraljevi\u0107u, a za\u0161to i ja ne bi mogla biti kraljica?\u201d Okrenu se lavi\u0107 pa \u0107e podrugljivo svojoj prijateljici: \u201cEh, draga moja, kada si vidjela nekog kralja s tolikim vratom? Svi bi ti se rugali i nitko se tvojoj kruni ne bi mogao pokloniti jer bi bila skoro pa u oblacima.\u201d Rastu\u017ei se \u017eirafa i udahne duboko, pomisli da lavi\u0107 mo\u017eda i ima pravo. Sljede\u0107eg jutra, lavi\u0107, kao i sva mladun\u010dad, zaigran odlu\u010di istra\u017eiti visoko drvo da vidi kakav se pogled s vrha pru\u017ea. Popne se on tako, uz malo muke, sve do vrha. U\u017eivao je u pogledu sve dok ga majka nije pozvala na ru\u010dak. Kad je lavi\u0107 trebao si\u0107i, vidje da mu ne\u0107e biti lako. Po\u010dele grane pucati, neke se njihati. Stoji tako skupljen i jadan pa krene plakati. Sjeti se svoje dugovrate prijateljice te je stade dozivati: \u201cDo\u0111i \u017eirafo moja, kraljice moja, do\u0111i, spusti me, samo ti mo\u017ee\u0161 dohvatiti ove visine!\u201d \u010cula ga \u017eirafa pa dotr\u010dala svom prijatelju, pru\u017eila dugi vrat kako bi ga spustila sa stabla. Re\u010de tada lavi\u0107: \u201cOprosti \u0161to sam ti se rugao, sada shva\u0107am da taj tvoj dugi vrat mo\u017ee zaslu\u017eiti sva\u010diji naklon.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Helena Mati\u0107, 6. r. <\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Detektiv za magiju<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Slu\u010daj: Zmaj i vje\u0161tica Mlatica<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Jednog dana predsjednica udruge vje\u0161tica dobila je pismo u kojem se vje\u0161tica Mlatica \u017eali da ju je zmaj la\u017eno optu\u017eio da je za\u010darala kraljevi\u0107a. \u010cim je pro\u010ditala pismo, odmah je pozvala svog pomo\u0107nika i nazvala privatnog detektiva za magiju.<\/p>\n\n\n\n
Detektiv je odmah do\u0161ao na svojoj lete\u0107oj metli i upitao o \u010demu je rije\u010d. Predsjednica je objasnila da vje\u0161tica Mlatica treba njihovu pomo\u0107. Detektiv za magiju je odmah bacio njezina pomo\u0107nika na lete\u0107u metlu i obojica su poletjela visoko u zrak. Pomo\u0107nika je obuzeo takav strah da je vri\u0161tao cijelo vrijeme. Kad su stigli na odredi\u0161te, detektiv za magiju je stavio prst na jedan mali svijetle\u0107i gumb i odjednom su se u magi\u010dnom zidu otvorila vrata prema velikoj, za\u010daranoj Striborovoj \u0161umi. U\u0161li su u \u0161umu.<\/p>\n\n\n\n
Prvo su vidjeli vile i pitali ih sumnjaju li one mo\u017eda u vje\u0161ticu Mlaticu. One su odgovorile: \u201eNe, ona je jako dobra! Stvorila nam je ku\u0107e i mjesto za igru!\u201c U me\u0111uvremenu je jedan veliki medvjed kora\u010dao \u0161umom i \u010duo razgovor izme\u0111u vila i detektiva. Veliki medvjed tada progun\u0111a i re\u010de: \u201eTo je istina, pomogla je i meni! Nisam imao dovoljno hrane, a ona mi je pri\u0161la i podijelila med tako da ga ima dovoljno i za p\u010dele i za mene.\u201c Pomo\u0107nik je mislio da sanja pa je \u0161to je mirnije mogao, rekao: \u201eEto ga! Sad imamo dovoljno podataka o njoj i znamo da nije kriva.\u201c \u201e\u010cekaj\u201c, brzo odgovori detektiv, \u201etrebamo ispitati jo\u0161 dva svjedoka.\u201c Tada su u ti\u0161ini krenuli prema grmu malina. \u201eIza grma se skriva malo lane Bambi\u201c, re\u010de detektiv za magiju. \u201eAli mislio sam da je Bambi lik iz dje\u010dje knjige\u2026\u201c tiho progovori pomo\u0107nik. Detektiv ga nije \u010duo jer je ve\u0107 razgovarao s Bambijem. Pitao je Bambija: \u201eMisli\u0161 li ti da je vje\u0161tica Mlatica zla?\u201c Bambi odgovori: \u201eNe, nikako! Kad sam bio tu\u017ean jer sam izgubio mamu, ona se stvorila i ispri\u010dala mi pri\u010du o svom \u017eivotu. Tad sam saznao da nisam jedini koji je izgubio \u010dlana obitelji.\u201c Tada pomo\u0107nik stane ispred stabla i sav prestravljen vikne: \u201eNetko je iza tebe, detektive!\u201c Detektiv se okrene i ugleda iza sebe je\u017ea visokog \u010dak tri metra! Bambi brzo pobjegne, a detektiv re\u010de: \u201eAhaa! Dobar dan, gospodine je\u017eu!\u201c Taj je je\u017e bio nitko drugi nego lik iz bajke Je\u017eeva ku\u0107ica. Je\u017e odgovori: \u201eDobar dan, gospodine! \u010cuo sam da se ovdje pri\u010da o mojoj prijateljici vje\u0161tici. Ona mi je najdra\u017ea vje\u0161tica. Kad sam se ubo na svoju vlastitu bodlju, pomogla mi je izvu\u0107i bodlju iz \u0161ape i donijela mi svje\u017ee kore drveta. Tad sam se ba\u0161 najeo!\u201c I je\u017e nastavi svojim putem. Pomo\u0107nik, i dalje prestravljen, re\u010de: \u201eZa\u0161to je taj je\u017e tako velik?\u201c \u201ePa ovo je \u010darobna \u0161uma, sve mo\u017ee biti kako \u010darobna Majka Priroda ho\u0107e!\u201c odgovori detektiv.<\/p>\n\n\n\n
Detektiv i pomo\u0107nik nastave \u0161etati po \u0161umi, ali i dalje im nije bilo jasno za\u0161to je zmaj lagao i tko je zapravo za\u010darao malog kraljevi\u0107a. Odjednom, dok su prolazili pokraj neke \u0161pilje, za\u010duju kreveljenje i smijuljenje. Re\u010de pomo\u0107nik tiho: \u201ePa to je zmaj!\u201c Detektiv ga pozove da se u\u0161uljaju u \u0161pilju, ali u tom trenu za\u010duju zmaja kako govori svom prijatelju: \u201eBa\u0161 smo dobro za\u010darali tog kraljevi\u0107a! Vje\u0161tica Mlatica napokon \u0107e nestati i onda \u0107e zavladati zlo! Ja \u0107u slu\u017eiti kraljevskoj obitelji i oni \u0107e mi dobro platiti da im izlije\u010dim sina. Kad se jednom do\u010depam kraljevskog novca, svi \u0107e postati moji robovi!\u201c Zmaj i njegov prijatelj \u017eestoko su se smijali. Sve to vrijeme detektiv je snimao razgovor. Kad je razgovor zavr\u0161io, snima\u010d zvuka je, zajedno s pomo\u0107nikom, na lete\u0107oj metli odnio kraljevskoj obitelji i vje\u0161tici Mlatici. Tada je vje\u0161tica Mlatica zgrabila snimku i odnijela je Majci Prirodi. Kada je Priroda sve poslu\u0161ala, zmaj i njegov prijatelj su se stvorili u cvjetnom zatvoru. Zmaj je za kaznu morao pomagati vje\u0161tici Mlatici s ukrasima za Valentinovo. To mu nikako nije bilo drago jer on mrzi ljubav i srca.<\/p>\n\n\n\n
Detektiv i pomo\u0107nik vratili su se gospo\u0111i predsjednici i ispri\u010dali joj \u0161to se dogodilo. Predsjednica je bila presretna \u0161to ima tako dobrog detektiva i neustra\u0161ivog pomo\u0107nika. Vje\u0161tica Mlatica je od\u010darala kraljevi\u0107a i svi su bili sretni. Osim zmaja.<\/p>\n\n\n\n
Gabriela Srgota, 5. r.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Junak Pero<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na planini Plavo Oko \u017eivio je pustolovni dje\u010dak po imenu Pero. Pero je \u017eivio sa svojim djedom u tro\u0161noj kolibi. Pero je, kad je bio mali, izgubio mamu i tatu na stra\u0161an na\u010din.<\/p>\n\n\n\n
Djed je odlu\u010dio ispri\u010dati Peru istinu o smrti njegovih roditelja. Pri\u010dao mu je kako su njegovi roditelji voljeli istra\u017eivati \u0161pilju Veliki Jezik. O toj \u0161pliji se sva\u0161ta pri\u010dalo. Ljudi su pri\u010dali da bi \u010duli razli\u010dite zvukove kad bi prolazili pokraj nje. Navodno je jedan od seljana vidio glavu velikog zmaja. No, Perovi roditelji u to nisu povjerovali. Tog jutra su krenuli u istra\u017eivanje \u0161pilje. Nakon toga, prolazile su godine i godine, a Perovi roditelji nisu izlazili iz \u0161pilje.<\/p>\n\n\n\n
Djed je uvjeren da ipak postoji zmaj u toj spilji i tko jednom u\u0111e u nju vi\u0161e ne mo\u017ee iza\u0107i. Pero je, uplakan, obe\u0107ao djedu da \u0107e, kad naraste, \u0107e u\u0107i u tu \u0161pilju i ubiti zmaja. Godine su brzo proletjele, Pero postao mladi\u0107 koji nikada nije zaboravio djedovu pri\u010du i dano obe\u0107anje. Pero uzme koplje i hrabro krene prema \u0161pilji. U\u0111e duboko unutra, a iza le\u0111a mu se stvori ogromni zmaj, spreman da proguta Pera. No, Pero bude br\u017ei od zmaja i zabije mu koplje pravo u srce.<\/p>\n\n\n\n
Pero, sav sretan, iza\u0111e iz \u0161pilje jer je uspio osvetiti smrt svojih roditelja. Bio je sretan i ponosan na sebe jer je spasio mnoge druge ljude od stra\u0161nog zmaja, ali ipak su mu zauvijek nedostajali roditelji.<\/p>\n\n\n\n
Niki \u010cupi\u0107, 6. c<\/p>\n\n\n\n
 <\/p>\n\n\n\n
\u0160to me \u017eivcira?<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Dani mogu biti svakakvi. Dosadni, sretni, tu\u017eni, veseli…, ali sigurno niste \u010duli za dan \u017eivciranja. Ja ga imam vi\u0161e puta u tjednu. U zadnje vrijeme mi dolaze ba\u0161 \u010desto. \u017divcira me sve i sva\u0161ta!<\/p>\n\n\n\n
\u017divcira me kada sjednem na kau\u010d i krenem \u010ditati i onda me ba\u0161 usred \u010ditanja prekine prekine mama i naredi mi da idem spremati sobu. Ili, kada ne\u0161to crtam i onda do\u0111e mla\u0111i brat i po\u0161ara mi cijeli rad. \u017divcira me kada se vratim iz \u0161kole i uvijek me do\u010deka isto pitanje: kako ti je bilo u \u0161koli?! Tako\u0111er mi stra\u0161no ide na \u017eivce kada padne mrak i ja zaspem, a mojoj se mla\u0111oj sestri naravno ne spava i onda mi u\u0111e u krevet i vi\u010de dok me ne probudi: Seka, budi se, budi seee! Ali, najvi\u0161e od svega me \u017eivcira kada me mama budi za \u0161kolu. Najradije bi postala medvjed i tako prespavala cijelu zimu, \u0161to je naravno nemogu\u0107e. Ba\u0161 \u0161teta! <\/p>\n\n\n\n
I evo, vidjeli ste koliko me toga \u017eivcira, a sada moram zavr\u0161iti jer me i ovo pisanje po\u010delo \u017eivcirati. <\/p>\n\n\n\n
Ana Laura Mileti\u0107, 4. b<\/p>\n\n\n\n
Arsuk i zdenac \u017eelja<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Bila jednom jedna mala obitelj koja je \u017eivjela u malom selu skroz udaljeno od grada. Bilo je troje djece, k\u0107er i dva sina. Njihovi su roditelji bili vrlo marljivi i skromni ljudi. <\/p>\n\n\n\n
       Ali je jedan od sinova, Arsuk, uvijek bio pohlepan i nije mario za obitelj. Imao je sve \u0161to mu je trebalo ali opet nije bio zadovoljan. Samo se htio odseliti u centar grada i postati slavan i bogat. I tako jednoga dana dok su drugi sin i k\u0107er pomagali roditeljima u ba\u0161tini i oko ku\u0107e, Arsuk se \u0161etao \u0161umom. Sav razo\u010daran i ljut, namrgo\u0111ena lica se potezao \u0161umom i nogom nabijao kamen\u010di\u0107. Nai\u0161ao je na zdenac i odlu\u010dio se napiti. Rukama se naslonio na zdenac i stao razmi\u0161ljati. Odjednom se sjetio legende koju su pri\u010dale neke starje\u0161ine iz sela. Legenda ka\u017ee da ako neku svoju \u017eelju \u0161apne\u0161 u zdenac i baci\u0161 tri kamen\u010di\u0107a, \u017eelja \u0107e ti se ostvariti. Arsuk je to u\u010dinio istog trena. Kad je ubacio posljednji kamen\u010di\u0107, voda u zdencu se uzburkala, a iz nje je isko\u010dila \u017eaba koja mu je rekla da \u0107e mu se \u017eelja ispuniti, ali ako se ikada vrati po jo\u0161 jednu \u017eelju, dogodit \u0107e se ne\u0161to lo\u0161e. Za dva tjedna, Arsuk je bio veoma bogat i slavan u gradu. Imao je velike dvore i svu rasko\u0161 koju je \u017eelio. Svi u gradu su bili ljubomorni na njega. Svojoj obitelji se nije javljao, a oni su tugovali za njim. Tako su prolazili tjedni, mjeseci i godine. Kako je vrijeme prolazilo, Arsuk se sve vi\u0161e osje\u0107ao tu\u017eno i neispunjeno. Vi\u0161e ga nitko nije podr\u017eavao i nije imao nikoga bliskog uz sebe. Mi\u0161ljenje mu se promijenilo i sada se htio vratiti k obitelji, pa je jednoga dana otr\u010dao do zdenca. Za\u017eelio je novu \u017eelju ali se voda nije niti pomakla, pa je ponovno izrekao \u017eelju. Ni drugi put se nije ni\u0161ta promijenilo pa je Arsuk odlu\u010dio vratiti se ku\u0107i. Ugledao je brata i sestru kako pla\u010du i svoje roditelje na podu.       <\/p>\n\n\n\n
        Kasnije se sjetio i razumio \u0161to se dogodilo ali nikome nije rekao nego se promijenio. Vi\u0161e nije bio sebi\u010dan, nego je pomagao bratu i sestri i nikad ih nije napu\u0161tao. Tako je njih troje \u017eivjelo zajedno do kraja \u017eivota.     <\/p>\n\n\n\n
Marija Arbuli\u0107, 6. a<\/p>\n\n\n\n
Kronike iz Narnije: Lav , Vje\u0161tica i ormar<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n
Film “Kronike iz Narnije – Lav, Vje\u0161tica i ormar” je filmsko remek djelo redatelja Andrewa Adamsona iz 2005. godine. Radnja ovog avanturisti\u010dno-fantasti\u010dnog filma odvija se tijekom Drugog svjetskog rata na imanju Kirke i u nepoznatom vremenu \u010darobne zemlje Narnije.<\/p>\n\n\n\n
Film po\u010dinje tijekom Drugog svjetskog rata kada majka \u0161alje svoje \u010detvero djece Petera, Susan , Edmunda i Lucy na imanje starog profesora da budu za\u0161ti\u0107eni od rata. Djeca su se igrala skriva\u010da i istra\u017eivala ku\u0107u kad je najmla\u0111a Lucy, pomo\u0107u \u010darobnog ormara, u\u0161la u Narniju i upoznala fauna Tumnusa. Ostali joj nisu vjerovali i mislili su da izmi\u0161lja. Sljede\u0107i put je Edmund u\u0161ao u Narniju i upoznao zlu Bijelu Vje\u0161ticu. Kada mu je Lucy rekla da ispri\u010da ostalima o Narniji on je lagao i rekao da Lucy izmi\u0161lja. Nakon nekog vremena svi su slu\u010danjo u\u0161li u ormar pa kroz njega u Narniju. U Narniji su upoznali Dabra i Dabricu koji su im ispri\u010dali sve o Narniji i da oni trebaju pomo\u0107i Aslanu da porazi Bijelu Vje\u0161ticu. Dok su im pri\u010dali, Edmund je pobjegao i rekao Bijeloj Vje\u0161tici da se skrivaju kod dabrova. Kada su saznali da ih je Edmund izdao po\u010deli su bje\u017eati kroz Narniju u kojoj je vladala vje\u010dna zima, bez Bo\u017ei\u0107a, zbog vje\u0161ti\u010dine \u010darolije. Dok u bje\u017eali snijeg se polako po\u010deo topiti, a Djed Mraz im je donio poklone s kojima \u0107e pobijediti Bijelu Vje\u0161ticu jer je vje\u0161ti\u010dina \u010darolija slabila zbog povratka pravog kralja Narnije lava Aslana koji se vratio nakon dugo vremena. Djeca upoznaju Aslana i zamole ga da im pomogne vratiti brata. Aslan se dogovorio sa Bijelom Vje\u0161ticom da ona<\/p>\n\n\n\n
po\u0161tedi Edmundov \u017eivot i uzme njegov. Vje\u0161tica je ubila Aslana na Kamenom stolu, a tame su svjedo\u010dile Susan i Lucy. One su zaspale, a Aslan je ujutro o\u017eivio zbog dublje \u010darolije od osvita vremena. Tada je Vje\u0161ticu ve\u0107 napala vojska kojom je upravljao najstariji brat Peter. Aslan, \u010dim je o\u017eivio tr\u010dao je do Vje\u0161ti\u010dinog dvorca da o\u017eivi sve koje je Vje\u0161tica pretvorila u kamen da mu pomognu poraziti je. Aslan je stigao sa vojskom i porazio Bijelu Vje\u0161ticu Jadis. Nakon toga Peter, Susan, Edmund i Lucy postaju vje\u010dni kraljevi i kraljice Narnije. Tamo su ostarili. Jednog dana tijekom lova u \u0161umi, vratili su se kroz ormar u profesorovu ku\u0107u, u njihova dje\u010dja tijela u isti trenutak kada su i oti\u0161li.<\/p>\n\n\n\n
Mislim da je film odli\u010dan i svima preporu\u010dujem da ga pogledaju \u010dita li knijgu ili ne. Sadr\u017eaj je vrlo zanimljiv temeljen na knjizi C. S. Lewisa. Radnja se brzo razvija i nema puno sporednih radnji pa se bez pote\u0161ko\u0107a mo\u017ee razumjeti sadr\u017eaj film. Moja najdra\u017ea scena je po\u010detak bitke ,a dojmila mi se krunidba. Bitka je inspirirana slikama Olivera Henrya V. Gluma\u010dku ekipu su predvodili William Moseley , Skandar Keynes , Georgie Henley i Anna Popplewall kao obitelj Pevensie , a najpoznatiji glumac je bio Liam Neeson kao Aslan, Najdojmljiviju ulogu odigrala je, Georgie Henley kao Lucy Pevensie.<\/p>\n\n\n\n
Jedna od razlika filma i knjige je Aslanovo o\u017eivljavanje drugog lava koji je bio skamenjen u knjizi , a tom doga\u0111aju u filmu nema spomena. U filmu su tijekom bitke ptice bacale kamenja na Vje\u0161\u010dinu vojsku , a vatreni \u201ephoenix\u201c je napravio vatrenu granicu da uspori vojsku. Vje\u0161tica je nastavila napad i izgasila vatru. Ovi doga\u0111aji se nisu spominjali u knjizi. Film je ima iznimno dobre efekte koji su \u010dinili film zanimljivijim i stvarnijim. Cijeli film je odli\u010dno osmi\u0161ljen s neupitno dobrom gluma\u010dkom i redateljskom ekipom. Moje mi\u0161ljenje je da je ovo jedan od najboljih Disneyevih filmova i svima preporu\u010dujem da ga pogledaju.<\/p>\n\n\n\n
Mauro Butigan, 6. a <\/p>\n\n\n\n
Mama – bi\u0107e najmilije<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Jako volim svoju mamu. Odli\u010dno se sla\u017eemo.<\/p>\n\n\n\n
Ima o\u010di poput mora i plavu kosu. Na njezinom licu se vidi da me voli. Vrlo je sretna \u0161to ima mene i Cvijetu. Voli nas najvi\u0161e na svijetu. Uvijek govori da njoj ne\u0161to ne valja, ali ja mislim da je lijepa. Poma\u017ee mi s prirodom i matematikom. Ima puno strpljenja. <\/p>\n\n\n\n
Ja svoju mamu volim najvi\u0161e na svijetu. <\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Mihaela Koli\u0107, 4. a <\/p>\n\n\n\n
\n
\n
\n
Mama – bi\u0107e najmilije<\/strong><\/p>\n\n\n\n
\n
\n
\n
Moja mama je prava dama,<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
bi\u0107e najmilije, sunce najsjajnije.<\/p>\n\n\n\n
Ona voli lijepo cvije\u0107e i galeba koji slije\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
Moja mama uvijek je samnom,<\/p>\n\n\n\n
a kad je nema mislim o njoj. <\/p>\n\n\n\n
Moja mama je bi\u0107e najmilije, <\/p>\n\n\n\n
jer mi je va\u017enija od svega na svijetu. <\/p>\n\n\n\n
Volim njene blistave o\u010di,<\/p>\n\n\n\n
koje izgledaju kao zvijezde u no\u0107i. <\/p>\n\n\n\n
Mojoj mami je najdra\u017ee ljeto, <\/p>\n\n\n\n
jer svakog dana na pla\u017ei nije sama.<\/p>\n\n\n\n
Volim kad mi mama ima odmor od posla,<\/p>\n\n\n\n
jer mi je to za dru\u017eenje s njom sasvim dosta. <\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n
Mihaela Obrvan, 4. a <\/strong><\/p>\n<\/div><\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dan svetog Mene Napokon je do\u0161ao Dan sv. Mene, vrijeme je da se na dug put krene. Trebam popis dobre djece provjeriti, jedino \u0107u tako […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-675","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/675","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=675"}],"version-history":[{"count":30,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/675\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1496,"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/675\/revisions\/1496"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/os-cavtat-zrcalo.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=675"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}